Tako smo najprije obišli Malakološki muzej (muzej školjaka) koji se nalazi u sklopu Franjevackog samostana u samom centru Makarske. Muzej je osnovan još 1963.godine i u to vrijeme je bio jedan medu rijetkima na Mediteranu. Zacetnik postave je bio don Jure Radic (stric današnjeg politicara), koji je poceo sakupljati izloške u samoj okolini, a kako je suradivao sa istraživacima i prirodoslovcima iz cijelog svijeta, poceli su mu stizati i eksponati iz svih svjetskih mora. Tako se tu mogu vidjeti školjke sa svih kontinenata, mora i oceana. Vodic kroz muzej i eksponate je bio don Miljenko koji nas je proveo i kroz ostatke stare crkve, ali i kroz novu crkvu Blažene djevice Marije. Preporucujemo svima posjet ovom muzeju, koji je jedan od simbola Makarske.
Nakon posjete muzeju, odvezli smo se u botanicki vrt Kotišina. On se nalazi cca 1 km od izlaza iz Makarske u pravcu Vrgorca i otprilike 3 km od skretanja sa tog puta ispod samog Biokova - na otvorenom. Vozilima smo se dovezli do jedne tocke, a dalje smo nastavili pješice do samog ulaza u vrt i dalje kroz sam vrt. Zanimljivost vrta je što se tu nalaze znamenitosti flore Biokova u svom prirodnom okruženju i uvjetima kakvi vladaju na cijeloj planini. Ispod svake biljke nalazi se kamena plocica sa latinskim i hrvatskim nazivom. Bolja je varijanta da vas kroz vrt vodi strucno lice, no nekoliko dana prije samog posjeta, osoba zadužena za to, imala je nekoh zdravstvenih problema, pa smo unatoc, ljubaznoj suradnji ravnatelja Parka prirode Biokovo Ante Cvitanovica, morali sami šetati kroz vrt.
Nakon obilaska botanickog vrta, ukrcali smo se u vozila i produžili putem prema Vrgorcu. Nakon cca 6 km uspona skrenuli smo lijevo pred sam ulaz u PP Biokovo, gdje nas je docekao ljubazni cuvar i propustio nas u sam park. Naime, na našu zamolbu ravnatelj Parka prirode Ante Cvitanovic nam je odobrio besplatan ulaz (inace 30 kn po osobi). Poceli smo penjanje vozilima po nešto užem asfaltiranom putu, do samog vrha Biokova - Sv.Jure. Odatle do vrha ima cca 23 km i traje oko 1 sat, obzirom na usku i zavojitu cestu, gdje je mimoilaženje s drugim vozilima moguce uz sklanjanje jednog ili drugog. Na putu prema vrhu prošli smo kroz oblak, što je dalo još jednu neocekivanu dimenziju. Po dolasku na sam vrh gdje se nalazi i tv-toranj i crkvica Sv.Jure, nastalo je slikanje i divljenje prizorom koji se vecini ukazao prviput u životu. Sam vrh se nalazi na sjevernoj strani Biokova i odatle puca prekrasan pogled na Imotsku krajinu, Zapadnu Hercegovinu, sve tamo do planinskih obronaka Bosne i Istocne Hercegovine. Ispod nas vijuga trasa nastavka autoputa od Šestanovca prema Plocama i jasno se vidi mjesto odakle je krenulo probijanje tunela kroz Biokovo.
Sjeli smo u vozila i vratili se do Vošca, te kratkom šetnjom od cca 10 minuta došli do vidikovca kojim se pogled nesmetano širi ne samo do Makarske koja je na oko 3 sata pješice, nego i do Mljeta, Biševa, Visa, odnosno svih srednjedalmatinskih otoka.
Time je naš posjet planini bio završen. Cekao nas je još finale u Anitinoj staroj kuci u starom gradu Makru (odatle je poteklo i naselje, sada grad, Makarska). Vatra nas je cekala naložena, a pice u frižiderima. Luka se prihvatio posla, asistirali su mu Anita, Toni i Jurica. Nada je pazila da Luka ne dehidrira. Izrezan je kruh, pice natoceno u bokale, pomalo smo vec i ogladnili. Rano smo se ustali, poprilicno pješacili, cijeli dan bili na suncu i, do boli, cistom i mirisnom zraku, a gradele cvrce li cvrce, što od drva što od kombinacije svinjski vrat-bržola-cevap-kobasica-tel.jetra. Danijela je bila više za kombinaciju patlidžan-tikvica-gljiva-paprika, što su i ostali s radošcu otkrili kao mogucnost. Hladno pice je ubrzo postalo dio naše tjelesne cirkulacije, a sve te pecene delicije pretvorile se vitamine i minerale, tako potrebne našim jadnim, izmucenim i izgladnjelima tijelima. Slobodan se prihvatio gitare, Dubravko je pokušao asistirati. Poletjele su eterom neke znane stare pjesme. Ipak, balote su zacinile doživljaj to popodne - Nada, Luka i Marin s jedne strane, Andrea, Toni i Dubravko s druge. Ostalo je u "velikim partijama" 1:1, ali nije više bilo vremena za play off. Poceo se paliti mrak, vrijeme je bilo za otici na spavanje.
Do iduceg izleta, šaljite prijedloge.
Pozdrav
| < « |
|---|
