Pjesme su zapravo glazba zarobljena na papiru. Gotovo sve one na neki način vrište za uglazbljivanjem. Čitanje tih pjesma baš, poput čitanja proze mladog Fabijanca, poseban je užitak i početak našeg vlastitog propitivanja. U današnjem vremenu poprilično rijetka, no u zbirci pjesama i česta i legitimna, ljubav se iskazuje i kao čežnja, zaluđenost, razočaranje... Razvija se, dakle u svim spektrima koje daje književniku kao tematika. A upravo ljubav osnova je pjesničkog izraza Darija Fabijanca, odnosno zbirke pjesama "Na rubu ljubavi".
Zbirku pjesama Darija Fabijanca, člana Hrvatske Mense, pročitajte ovdje.
